Snatch-fitnes i trening centar-Rijeka

Motivacija za treniranjem – zašto se bavimo fizičkom aktivnošću?

Motivacija za treniranjem – zašto se bavimo fizičkom aktivnošću?

Zašto treniramo? Postavljanje takvog pitanja odnosi se na analizu ljudskog ponašanja u terminima motivacije. Motivacija je psihički proces koji pokreće organizam na aktivnost, usmjerava aktivnost u određenom pravcu i regulira intenzitet i vrijeme trajanja aktivnosti. Brojni znansveni dokazi pokazuju da redovito bavljenje tjelesnom aktivnošću doprinosi zdravlju, međutim mnogo je razloga zbog kojih osoba može odlučiti hoće li vježbati ili neće, te ako odluči vježbati, razlozi su različiti.

Kada se pitamo koja je naša motivacija za treniranjem zapravo govorimo o različitim vrstama motivacije. Različiti autori na različite načine objašnjavaju motivaciju. Jedna od teorija prema kojoj se objašnjava motivacija u sportu je Teorija samoodređenja. Prema njoj postoji kontinuum motivacije.

Na lijevoj strani samoodređujućeg  kontinuuma nalazi se amotivacija – nedostatak intencije za ponašanjem. Kada su ljudi amotivirani, oni ili ne čine ništa ili se ponašaju bez namjere, tj. samo prolaze kroz radnje. Amotivacija proizlazi iz nevredovanja aktivnosti, osjećaja nekompetentonsti, ili ne očekivanja željenih ishoda. Sa desne strane amotivacije nalazi se pet klasifikacija motiviranog ponašanja.  Na samom kraju sa desne strane se nalazi intrinzična motivacija, motivacija zbog unutanjeg zadovoljstva. Ekstrinzično motivirana ponašanja, nalaze se u sredini između amotivacije i intrinzične motivacije, te variraju ovisno o razini autonomije. S obzirom na razinu autonomije kod ekstrinzične motivacije razlikuju se eksternalno regulirana, introjicirana regulacija, identificirana regulacija i integrirana regulacija. Najmanju razinu autonomije ima eksternalno regulirana motivacija. Osoba je motivirana da zadovolji vanjske zahtjeve ili nagrade.  Drugi tip je introjicirana regulacija koja se odnosi na preuzimanje regulacije, ali bez da ju se u potpunosti prihvati kao osobnu. Ponašanja se najčešće izvode kako bi se izbjegla krivnja ili anksioznost ili kako bi se održao ponos. Autonomnija i više samo-određujuća je identificirana regulacija. Odnosi se na svjesno vrednovanje ciljeva ili regulacije te je ponašanje prihvaćeno kao važno za osobu.  Eksternalna motivacija sa najvišom razinom autonomije je integrirana regulacija. Ponašanja su potpuno asimilirana selfu, te su vrlo slična intrinzičnoj motivaciji, iako je osnovna razlika što je cilj integriranih ponašanja i dalje postizanje određenih ishoda, a ne samo vlastito zadovoljstvo.

Dakle, kada se pitate zašto trenirate, vaš odgovor spada u jednu od vrsta motivacije. U istraživanja motivacije u sportu možemo govoriti o četiri osnovne kategorije: izgled/težina, socijalna uključenost, zdravlje/fitness i uživanje. Prema tome, izgled/težina bi bili dominantno ekstrinzični motivi, socijana uključenost i uživanje dominantno intrinzični motivi i zdravlje/fitness bi imali i intrinzična i ekstrinzična obilježja.

No, istraživanja pokazuju da na našu motivaciju utječe i dob. Prema istraživanju Bogdan i Babačić (2015) populacija dobne skupine između 20 i 40 godina većinom doživljava sportske aktivnosti kao stil života, dok kod 40 do 60 i 60 godina i više, sport i vježbanje prakticira se uglavnom radi zdravlja. Ukoliko želite znati više, pročitajte u članku.

Možemo zaključiti da naša motivacija za treniranjem može biti različita, te ovisiti o više faktora. Neovisno o tome, želimo težiti intrinzičnoj motivaciji koja je povezana sa većim zadovoljstvom i dugoročnijim bavljenjem aktivnosti. Prema tome, težite intrinzičnoj motivaciji i trenirajte jer uživate u tome. 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

BESPLATNI TRENING